Predgovor hrvatskom izdanju

Ova nevelika, ali značajna knjiga Jeana Calvina, dolazi nam na hrvatskom jeziku u vrlo jasnom i lako razumljivom prijevodu, u pravo vrijeme. Mnoge su stare vrjednote u raspadu, ili su se već i raspale. Pojavljuju se krize za krizama: kriza braka, kriza osobnoga i društvenog morala, kriza poštenja, neodržavanje obećanja, svakodnevnica laganja, nepovjerenje prema ustanovama i bližnjima, gubi se identitet u borbi za bolji život – koji je izgleda postao nedostižan cilj.

Stvarnu društvenu promjenu može donijeti samo stvarna, korjenita promjena pojedinaca, ljudi, tj. da kršćani-vjernici počnu živjeti po onome što Bog očekuje, što je objavio i s ljubavi naložio.

Korijen je krizâ gubitak kršćanskoga, vjerničkog identiteta. Postoje obličja pobožnosti, ali manjka stvarna sila kršćanske svetosti i krjeposti. Ova knjižica govori o tome što znači biti kršćanin, biti vjernik. U središtu svega – kao i cijele Calvinove teologije – stoji suvereni, sveti Bog, koji ljubi čovjeka i dao je svoga Jedinorođenca da ga spasi. To je čista milost koja nas obvezuje na zahvalnost. Kršćanstvo teži k svetosti, jer je Bog svet. Trebamo u svakom čovjeku prepoznati Božje stvorenje. Stoga nije izvanjska spoznaja Krista dostatna, nego je svakodnevno potrebno osobno predanje i slijeđenje.

Bog je svet i pravedan i on budi u nama ljubav prema pravednosti, koja vodi do jedinstva. Božja providnost bdije nad svijetom, posebno nad vjernima, koji u nevolji otkrivaju kako ih Bog jača, a u dobrom odgovorno i nesebično traže dobro drugih, čineći sve Bogu na slavu. Dobrâ, Božje dare, vjernici trebaju raspodijeliti te ih koristiti s drugima zakonom ljubavi.

U nekim stvarima osjećamo da je autor ove knjige iz 16. stoljeća, ali nas zapanjuje koliko je njegova poruka, nauk, opis aktualan i danas, kada govori o grijesima i veli da je podmićivanje uzelo toliko maha da ni pogani to ne bi podnosili. Kršćanka krotkost ne čini nas pasivnima, već obvezuje na borbu protiv laži i nepravde.

Iako se ponekad čini da je zlo sve što je zemno i puteno, ipak ovaj život nije za prezir i omalovažavanje, jer je Bog dao sve lijepo i dobro, da u tome razumno nalazimo radost i čist užitak. Grijeh je uvijek u našem odnosu prema stvarima. Uživajmo u stvorenju onako kako je Bog to namijenio.

Na kraju se vrlo lijepo i sa sigurnošću govori o tome da u živoj vjeri smrt gubi svoj užas, jer je ona prijelaz u puninu života. Ako ovu sigurnost nemamo, onda smo najbjedniji od svih ljudi – kaže sv. Pavao.

Doista, ova je knjiga vrlo aktualna svojom porukom i vrijedna da se pomno pročita, i molim Gospodina da čitatelju podari i ojača vjeru.

Endre Lángh
biskup Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj